Целу ноћ киша
налетава—умро је
Славко Седлар
Димитар АнакиевKigo:"Naleti kiše", jesen, nebo. Kada sam jutros od
Saše Važić, koja se je zadnjih godina veoma angažovala oko sakupljanja, publikovanja, prevodjenja i plasiranja haiku pesama
Slavka Sedlara, dobio vest o Slavkovoj smrti zapisao sam u e-poruci gornji haiku zajedno sa kratkom porukom:
Saša, izrazi molim te Slavkovoj porodici moje iskreno saučešće. Noćas sam ko zna zbog čega bio budan i slušao nalete kiše. Na vest o Slavkovoj smrti zapisao sam haiku...U vreme kada sam pre 25 godina počinjao sa pisanjem i izučavanjem haikua
Slavko Sedlar je bio već etablirani haiku autor, pesnik bogatog opusa. Zato nije preterano nazvati ga učiteljem jer,
Slavko Sedlar je bio jedan od pionira koji su utirali put našem haiku pesništu--sa ponosom možemo reći da smo mi, današnji haidjini, treća generacija pesnika koja na srpskom jeziku piše haiku. Takodje, nije preterano reći da je srpsko haiku pesništvo više doprinelo svojoj kulturi nego mnogokoja skupa i državno subvencionirana umetnost. Haiku je naša rečita i važna kulturna tradicija u koju su upleteni najplodonosniji ljudi:
Miloš Crnjanski,
Isidora Sekulić,
Desenka Maksimović i mnogi drugi;
Slavko je ugledni član ugledne porodice a u njegovom Vršcu započeo je izmedju dva svetska rata pisanje haikua i uopšte prvi srpski haiku pesnik
Milan Tokin. Duboka upletenost celokupne srpske kulture u haiku daje za pravo davnim rečima
Svetog Save da je Srbija koliko na Zapadu, toliko i na Istoku. Neka mi zato bude dozvoljen još jedan poetski komentar koji je u možda u vezi sa Slavkovim
društvom za zaštitu ćirilice:
Хаикy путем
Светосавска Србија
одавно пошла
Димитар АнакиевPostulati pesništva
Slavka Sedlara ostaju na našem pesničkom horizontu uzorni a pre svega: zavezanost klasičnoj formi od 5,7,5 slogova i predanost prirodi kao glavnoj inspiraciji. Ako ovim, univerzalnim premisama haiku pesništva, dodamo
Slavkov lirski talenat i senzibilnost, njegovu meditativnos, široki spektar opevanih tema i raskošno bogat vokabular, onda je lako vidljivo
Slavkovo visoko mesto u srpskom haiku pesništvu.
Kada je umro
Šiki Masaoka (正岡 子規, 1867-1902), tvorac haikua kao žanra moderne literature, njegov učenik i temeljopoložnik principa klasičnog japanskog haikua
Kyoshi Takahama (高浜 虚子, 1874-1959), autor prvog japanskog haiku rečnika, zapisao je sledeći haiku:
Na mesečini
dvadesetog septembra
Šiki je umro
Kyoshi Takahama(Prevod: Dimitar Anakiev)
I
Šiki, i
Sedlar i nedavno preminuli
Vladimir Devide izabrali su jesen za svoj odlazak, vreme kada smrt menja i prirodu kao celinu. A proleća će sigurno dočekati mnogi aspekti njihovog pesničkog rada.