Манастир Острог--
на стази успењања
једем меки глог
Бранислав Брзаковић
Kigo: "Gloginje" ili "Plod gloga" ("zrele gloginje", "meke gloginje"...), biljke, jesen. Plodovi gloga--goginje-- pojavljuju se u septembru i oktobro i zato su kigo za jesen. haiku Branislava Brzakovića je izuzetno zanimljiv jer jedno uz drugo postavlja i povezuje monoteistički religiozni simbol (manastir) i njegovu ideologiju (staza uspenjanja) sa činjenicama prirode, prirodnog ciklusa koji je predmet starijih religioznih verovanja. Drugim rečima: dve religije stoje jedna uz drugu i čovek bi se zapitao koja od religija je tu "prava", kojoj religiji pripada sam pesnik? Veruje li u ideologiju hrišćanstva ili je vernik prirode? Sličnu "dilemu" nalazimo u Kjošijevom haikuu koga sam preveo na sledeći način:
Rano se dani.
"Cveće i ptice" učim
Isusu hvala.
Kjoši Takahama
(prevod: Dimitar Anakiev)
iako se u originalnom haikuu pesnik zahvaljuje ne Isusu, nego Budi. Ovde vidimo dva elementa japanskog šintoizma (animistične religije prirode i predaka), i to sam "kigo" (rano se dani) koji otkriva pesnikovu veru u ciklično obnavljanje prirode, dakle veru u naturalnu reinkarnaciju, i takodje pesnik kaže da podučava "ptice i cveće", što je naziv, metafora, za ideologiju prirode u umetnosti Istoka. Dakle, pesnik se ne samo predstavlja kao šintoistični vernik već i njegov "sveštenik" ako uslovno tako nazovemo "put prirode u umetnosti" koji je Kjoši praktikovao, podučavao ali i uzdigao u kulturnu normu japanskog haikua. Istovremeno pesnik se za svoju šintoističnu, animističnu, veru zahvaljuje monoteističnom bogu!
Ovakav politeistički pristup je u Japanu uobičajan jer je japanski šintoizam "religija osam miliona bogova" u koju su monoteistički bogovi Buda i Isus samo kap u moru bogova, zato Japanci nemaju većih problema sa tim da su istovremeno šintoisti, budisti i hrišćani a vrlo često su sve to istovremeno... Sličan politestični pristup vidimo i kod našeg pesnika Branislava Brzakovića što govori na svoj način o izvesnim kulturološkim bliskostima sa Japanskom kulturom.
Ovde navodim još jedan zanimljiv religiozni haiku savremenog japanskog haiku majstora Fumija Hošinage:
Zatreperivši
vodu - svetac postade
vilinski konjic.
Hošinaga Fumio
(prevod: Dimitar Anakiev)
U postu Kamesen Haiku Bloga (http://kamesanhaikublog.blogspot.com ) od 25. jula 2008 zapisao sam: "Ovim haiku autor nam saopštava svoju ideju svetosti: postati svetac, dakle sveto, božije biće, je kratkotrajni čin spajanja sa sveopštim bilom prirode. U kratkom kontaktu sa vodom, tek da je zatreperi, vilin konjic postaje svetac. Verujem da je ovaj haiku takodje metafora haiku pesnika i haiku poezije uopšte: u tom kratkom trenutku, u kome se pesnik duhovno spoji sa prirodom tj. tada kada kigo oživi u njegovom srcu, haiku pesnik, baš kao i vilin konjic, postaje svetac. Prefinjen haiku, izuzetno elegantan i istovremeno iskreno pobožan, u kome se izražava ideja svetosti koju haiku nosi sa sobom: religija prirode i prirodna religija. Svojevrstan haiku manifest."
Za kraj ovog posta dodajem dobar opis gloga i glogovih plodova preuzet sa jednog hrvatskog sajta:
Glog susrećemo među drugim grmljem uz puteve, rubove šuma i livada. Kod nas se najčešće koriste crveni (Crataegus oxyacantha L.) i bijeli glog (Crataegus monogyna Jacq). Obje vrste jednako su ljekovite, a među njima postoje samo manje botaničke razlike, pr. plod bijelog gloga sadržava jednu sjemenku, a plod crvenog 2 - 3 sjemenke.
Glog je trnovit grm ili manje drvo s trokrpastim ili peterokrpastim listovima. U ljekovite svrhe najčešće se u proljeće beru cvjetovi ili cvjetni vrškovi s listovima. Bere se za lijepog sunčanog vremena, prije no što se cvjetovi otvore, no, kako je period cvatnje kratak to je ponekad zbog vremenskih prilika teško ostvarivo.
Ljekovitost gloga
Prvi zapisi o ljekovitosti glogova cvijeta potječu s početka 14. stoljeća, a tek su u 19. stoljeću francuski i engleski liječnici pobliže istražili njegovu ljekovitost i u glogu otkrili jednu od najvrjednijih ljekovitih biljaka za srce. Danas znamo da su najznačajnije djelatne tvari u glogu flavonoidi (hiperozid, viteksin-4-ramnozid, rutin), procijanidini i saponini.
Pripravljanje čaja od cvjetova i listova:
1 čajnu žlicu suhih, usitnjenih listova i cvjetova preliti sa 2,5 dl vrele vode i procijediti nakon 15 minuta. Piti 2 - 3 šalice čaja tijekom dana, polako, gutljaj po gutljaj.
Pripravljanje kapi:
20 grama suhih, usitnjenih cvjetova i listova preliti sa 200 grama 70%-tnog alkohola. Povremeno promiješati i nakon 3 tjedna tekućinu ocijediti i profiltrirati. Piti dvaput dnevno 20 kapi u malo vode.
Pripravcima od gloga mogu se ublažiti različite srčane tegobe. Glog povećava snagu srčanog mišića, što je osobito potrebno starijim osobama, smiruje lupanje mlađih i “nervoznih” srca, ublažava simptome angine pektoris i poremećaje srčanog ritma. Preporučuje se kod ateroskleroze, klimakteričnih tegoba, osjećaja tjeskobe i srčanog nemira. Prije upotrebe pripravaka od gloga treba se uvijek posavjetovati sa stručnom osobom.
Gloginje su okruglasto-jajasti plodovi gloga, dugi 5 - 10 mm, lijepe crvene boje, s karakterističnim ostatkom cvjetne čaške na tjemenu. Sazrijevaju u rujnu i listopadu, usplođe im je brašnasto, a okus dosta trpak i kiseo sve do prvih mrazeva, nakon kojih postaju mekši i ukusniji. Sadržavaju C vitamin, provitamin A, limunsku i vinsku kiselinu, šećere i mnogo pektina, zbog čega su pogodni za pripravljanje pekmeza, marmelada i džemova.
Pripravljanje čaja od gloginja:
Čajnu žlicu suhih, nagnječenih plodova močiti oko 4 sata u vodi, a nakon toga prokuhati. Piti dvije šalice čaja tijekom dana kod bolesti srca i krvnih žila.
Rakija od gloginja:
Pripremite: 300 g zrelih plodova gloga
300 g šećera
1 limun
1 štapić vanilije
1 l rakije
Svježe plodove gloga oprati, ocijediti, zgnječiti, promiješati sa šećerom i ostaviti da odstoji preko noći. Idućeg dana doliti rakiju, dodati limun izrezan na ploške i vaniliju, te dobro zatvoreno ostaviti da odstoji na svijetlom i sunčanom mjestu. Nakon 4 tjedna rakiju procijediti.
Ni komentarjev:
Objavite komentar