sobota, 27. februar 2010

季語 – Киго: "Велики петак"











Сударише се
сви кристали лустера.
Велики петак.

Татјана Стефановић




Kigo: "veliki petak"-proleće, običaji i praznici. Evo šta srpska Wikipedija kaže o Velikom petku: У ноћи између Великог четвртка и Великог петка, Христа су мучили и бичевали. Понтије Пилат је предао Исуса Јудејима, рекавши да не може да га осуди, јер није нашао никакве кривице, и да је тај човек невин. Јудеји су увидели да могу само да муче Исуса, али не могу да Га осуде, па су рекли Пилату да се Исус уствари буни против императора, јер себе проглашава царем, а за такав грех Римљани морају да казне починиоца. Како је то било уочи Пасхе, највећег јудејског празника, обичај је налагао да се један затвореик пусти на слободу. Пилат је питао народ кога да ослободи: Исуса Христа или Вараву, разбојника, који је убио неколико римских војника. Светина, нахушкана од фарисеја, тражила је Вараву. Пилат је питао шта да уради с Исусом, а светина је урлала: „Распни га! Распни га!" Христу су ставили трнов венац на главу, а на плећа навалили тешки крст и повели путем који и данас, две хиљаде година касније, носи име Улица бола. Пљували су га и добацивали погрдне речи. Нашао се ту и један добар човек, Симон из Киринеје, који се сажалио и помогао Господу да носли Крст Страдања. На брду Голгота су поставили три крста, на која су разапели Христа и двојицу разбојника. Христов крст је био у средини. И после свих претрпљених мука и понижења, Христос је молио свог Оца Небеског да опрости људима, јер не знају шта чине. Кад је, око три сата по подне (по нашем рачунању времена), Свој дух предао Оцу, сва природа, Божја творевина, побунила се против неправде и злочина: помрачило се сунце, отварали се гробови, затресла се земља. Завеса у храму се расцепила одозго до доле. Камење се, уз страшан прасак, распадало. Стене су пуцале. Тако су се обистиниле Христове речи да ће и мртво камење сведочити Живога Бога. Капетан који је стражарио код крста, рекао је да је тај Човек заиста био праведник, а окупљени народ обузео је неизрециви ужас. Поред Крста је остала Богородица са апостолом Јованом, Маријом Магдалином и још неким женама. Нема и скамењена од бола, гледала је Богородица беживотно тело свога Сина и Бога. Јосиф из Ариматеје је отишао Пилату и измолио да са крста скине Христово тело и сахрани га. Пилат је, зато што је сутра субота (када се ништа не ради), а да тело не би стајало на крсту три дана, дозволио да Га скину са крста. Христово тело су обавили платном и однели у нову гробницу, коју је Јосиф био припремио за себе. Гроб је био уклесан у стени. Кад су положили Христово тело, на улаз су навалили огроман камен. Римљани су поставили страже унаоколо, плашећи се да хришћани не узму тело.
Празновање: У време када је Христос предао дух Свој Оцу, у свим православним храмовима се износи Плаштаница. То је платно на којем је приказано Христово полагање у гроб. Плаштаница се поставља испред олтара, на посебно украшен одар, који представља гроб Христов. Верници у највећем реду и са дубоким поштовањем, прилазе Плаштаници и целивају је. На Велики петак се стрго пости (храна се спрема на води), зато што све мисли и молитве треба да буду упућене Господу и подсећању да је Он Себе принео на жртву, из љубави према свима нама.

Iz opisa očito preuzetog iz hrišćanske ideologije vidimo da još jedna reč, vezana za praznovanje može biti kigo teme veliki petak, i ta reč je plaštanica.

Možemo se pitati koja je "namera reči" kigoa "veliki petak" i ako se pozabavimo mitskim kontekstom videćemo da prednjači ideja mučeništva, ideja nepravednog stradanja takodje. Obe ove ideje hrišćanstvo preuzima iz jevrejske mitologije gde je vodeća misao još iz vremena pada Jerusalima pod vlast Babilonaca. Istočnjačke kulture, one koje su starije od jevrejske, ideje pravde i nepravde ne poznaju na takav način već umesto njih dominiraju ideje harmoničnosti i neharmoničnosti (sa prirodom, odnosno sa vlašću i društvom u konfucionizmu). Ono što je za jevrejsku kulturu "pravda" to je za kinesku kulturu "ravnoteža", "harmonija".

Pogledamo li našu pesmu koja ilustruje temu "Velikog petka" videćemo da u njoj nema ideja mučiništva niti pravde i nepravde. Pesnikinju, barem u toj pesmi, nije preuzela ideologija hrišćanstva i preko nje posredno jevrejski kulturni stereotip već temu tretira na način pojave "natprirodne sile" (ideja pokretanja lustera se može videti i u nekim horor filmovima) što deluje prilično sveže u vezi sa velikim petkom i potvrdjuje ne samo pesničku poetsku slobodu, već i direktno razgraničava polje poezije od polja ideologije donoseći pritom novi pogled na tematiku. Gledano kulturološki, ta pesma izražava više ideju "neravnoteže" koju donosi "natprirodna" sila nego ideju "mučeništva" i "nepravde" a to je vrlo zanimljivo jer pesma autohtono nastaje unutar kulturnog konteksta koji zvanično sebe proglašava naslednikom "grčko-jevrejske" misli. Očito u našem su narodu veze sa prirodom i "oprirodnjeni" pogled na svet mnogo jači i dublji nego ideološko-kulturni slojevi koji nam se kasnije nameću.

Dana 03.03.2010. dodajem još jedan haiku u SHK na temu "Velikog petka". Autor je Nikola Č. Pešić iz Zaplanja, a koji živi u Nišu. Pesma je odlično zapisana a nudi sasvim drugačiju sadržinu:


Велики петак-
осмели се просац
кћери у кућу.

Никола Ч. Пешић


"Veličinu" velikog petka autor ovog haikua izražava korz sliku prosidbe kćerke. S obzirom da je teme već opširno opisana i komentarisana ovde još samo mogu dodati da je i ovaj haiku dokaz inoventivnosti naših pesnika, koji su sve pre doli dogmatični ideolozi. I u ovoj pesmi ne prepoznajemo priču o mučeništvu i nepravdi o kojoj govori Hrišćanstvo već nam autor ideju veličine nudi kroz dogadjaj uzet iz svakodnevnog života.

季語 – Киго: "Осми март"
























Опет осми март.
Опет облачим сукњу
боје цикламе.

Татјана Стефановић




Kigo: "Osmi mart"-proleće, običaji i praznici. Ova pesma ima dva kigoa, drugi je ciklame-cvetić koga smatraju vrstom jagorčevine ali koji lista ujesen, a cveta u poznu zimu. I upravo sezonska superpozicija dva različita kigoa unosi izvesnu dramu u pesmu, rekao bih u ovom slučaju vrstu ženske dramatike, što odlično ilustruje žensku temu "Osmi mart".
Tema 8. mart mi se čini važna i zbog istorijskog konteksta. Čitajući ovu pesmu, njenu besprekornu formu i elegantnu i rečitu sadržinu, zaključio sam po ko zna koji put da je Srbija puna i prepuna talentovanih haiku pesnika.

četrtek, 25. februar 2010

季語 – Ћи-ју: "зелена маховина"






















КРАЈ КОЛИБЕ ЈЕЛЕЊEГ ПАРКА
Ванг Веи (699-761)

У празној планини никог за видети
Али чујем људе како говоре
У густу шуму светлост се поврати
Зелена маховина поново засветлуца

(превод: Димитар Анакиeв)


Ћи-ју: "zelena mahovina"-proleće, biljke. Možda će neko pomisliti da je gornji katren nekom greškom zalutao među haikue ali nije. Reč je o tradicionalnom kineskom katrenu ćije-ći (jueju, 絕句), pisanom u 5 ili 7 slogova, koga mnogi smatraju pretečom haikua. Bašo se je na čije-ći kineskog pesnika Tu Fua (Du Fu) učio i navodi ga kao svog uzora pa je, ako ništa drugo, njegov haiku nastao pod uticajem ćije-ćia. Gornji ćie-ći poznatog kineskog klasika iz dimastije Tang navodim iz metodoloških i kognitivnih razloga pa se nadam da će mi formalna digresija biti oproštena. Primer Wang Weiovog ćije-ćija želim da iskoristim da bih razbio neke mitove koji su u pesništvu Zapada prisutni a koji se nekritički (da ne kažem-papagajski) prenose i kod nas. A ti mitovi su sledeći: da je ritam 5 i 7 slogova specifično japanski, te da niko drugi sem Japanaca ne može da piše tim ritmom; da je haiku unikatno japanska poezija koja Kini ne duguje ništa (Devide); da je tehnika jukstapozicije (superponiranja slika tzv. "unutrašnja metafora") određuje metodološki haiku kao formu (Američka teorija); da je kigo nešto specifično japansko čega nema u drugim kulturama...
Na primeru gornje pesme (a postoji bezbroj sličnih primera) vidimo da sve to ne drži. Vidimo jukstapoziciju na delu takođe u ćije-ći: Wang Wei superponira (stavlja jednu pored druge) sliku glasova u planini sa slikom mahovine. Uporedjuje zvučnu i vizualnu sliku. To nam govori da jukstapozicija ni na koji način ne definiše samo haiku-metod jukstapozicije je univerzalano pesničko sredstvo koga upotrebljavaju i drugi slikoviti-metaforički izrazi..Vidimo takodje da je kigo u Japan došao iz Kine—tamo se zove ći-ju. Medjutim, zar bi ko sumnjao da obožavanje prirode (što je idejna osnova i ću-jua i kigoa) univerzalno čovečije svojstvo? Setimo se samo evropskih basni koje koriste u prozi metafore uzete iz prirode. I konačno ritam, za koga Amerikanci tvrde da je to nešto strogo japansko, saznajemo da u ritmu od 5 i 7 slogova piše i tri milijarde Kineza više od tri hiljade godina. Pritom treba znati da se kineski i japanski jezik razlikuju više nego srpski i engleski iako delimično upotrebljavaju isto-kinesko pismo. Ritam 5 i 7 slogova je u stvari ritam preuzet iz prirode ( svi znamo da sedmica ima sedam dana, i da kijavica prodje i rana se zaceli u jednoj sedmici... Brojevi 3, 5 i 7 su smatrani magijskim brojevima i na Istoku i na Zapadu.) Pitamo se onda zašto Zapadnjaci sebi dozvoljavaju tako paušalne, površne i često netačne tvrdnje. Razlog je prost: praktični interesi Zapada diktiraju mnoge stvari pa i puteve poezije.

Gornja Wang Weiova pesma je jedno od remek dela svetske kulturne baštine. U njoj pesnik predstavlja život kao iluziju, što je tipičan budistički pogled. Dugogodišnji visoki službenik kineskih mandarina Wang Wei je bio ne samo poznati pesnik, već i slikar krajolika ("Planina i reka" kako to kažu Kinezi) i muzičar. Studirao je 10 godina budizam kod Chan majstora Daoguanga. Njegovu poeziju zato krase budističke ideje po čemu se razlikuje od dvojice još poznatijih pesničkih savremenika Li Poa (Li Bai) koji je bio taoistički mistik, i Tu Fua (Du Fu) čija misao je najbliža konfucionizmu. Pesma iz "Jelenjeg parka" je najpoznatija pesma Wang Weia. Samo o toj njegovoj pesmi napisane su bezbrojne studije a najpoznatija je ona koju je sastavio Oktavio Paz: "19 načina za čitanje Wang Weia". U "jelenjem parku" Wang Wei daje dve slike iluzija: Ljudski glasovo su tu a ljudi nema, mahovina čas sjaji, kad sunce udje u šumu, čas ne". Svet je jednako stvaran i nestvaran, želi reći Wang Wei. I kineski ćije-ći je bio nezamisliv bez reči koja ukazuje na godišnje doba. "Zelena mahovina" je prolećna tema, a "mahovina cveta" je letnja tema.
U kineskom jeziku iz koga dolazi japanska reč kigo, ideogrami 季語 čitaju se ći-yan-yu ili samo ći-yu. U slobodnom prevodu:
jezik godišnjih doba, jezik prirode, ili reči za godišnja doba ( ideogram:語 znači i "reč" i "jezik"). Dakle ono čime se takodje mi bavimo ovde nije ništa drugo nego učenje jezika godišnjih doba, koga su stvorili Kinezi a ne Japanci. Toliko o "specifično japanskim stvarima". I kalendar koji prati sve društvene pojave prema godišnjim dobima pa i poeaziju stvorili su Kinezi a ne Japanci.

sreda, 24. februar 2010

季語 – Киго: "jагорчевина"










Чим га погледам
постиди се—бусенчић
јагорчевине.

Војкан Чворовић



Kigo: "jagorčevina"-proleće, biljke. "Jagorčevina", takodje "jegličak" u donjoj pesmi, je jedan od prvih prolećnih cvetova. Pesnik ga ovde koristi da tematizira temu iz humanog, čovečijeg sveta "stidljivos", "devičansku čistoću", zapravo.



На зaвpшeткy
»Сто година самоће«:
суви јагличак.

Димитар Анакиев


Ista tema, što se tiče prirode, ali ovde iskorišćena da se izrazi samoća, beznadežna samoća, bolje rečeno...To, da se u tako maloj pesmi kakva je haiku, koristeći tako "beznačajne stvari", ispovedaju takve velike teme, poput moralne čistoće ili samoće, je glavna čar haikua--oni zbog čega je haiku velika pesma. Što su vaše teme veće i vaši haiku biće značajniji. Bašo je bio veliki pesnik zato što je sa haikuem postavljao velika pitanja. Svi pesnici iza njega su svoj "tematski volumen" smanjivali. Issa na primer tematizira svakodnevni život i bračnu sreću. Medjutim, bilo je i kasnije velikih tema u haikuu, u Japanu pa i kod nas - setimo se samo rata koga su haiku pesnici sa ovih prostora široko opevali. Uvek se možete proveriti pitanjem "o čemu zapravo govori ovaj moj haiku?" ili "šta sam rekao ovom pesmom?". To je najvažnije u svakoj poeziji pa tako i u haiku. Haiku nije poezija za inventarisanje flore i faune (kako to neki misle), već za izražavanje velikih tema naše egzistencije.

季語 – Киго: "поправка крова"
















Радник на крову
oдзвиждука песмицу
из својег крајa.

Димитар Анакиев


Kigo: "popravka krova"-proleće, čovečiji život. Pored teme iz prirode (četiri godpđnja doba) haiku tematizira i čovečiji život. Kod svih dobrih haikua - onih koji imaju šta da kažu - postoji ta tematska dvojnost. Ovde je to nostalgija, kroz stranog radnika koga je proleće uhvatilo na tuđoj strehi, i dom priziva preko melodije pesme koju zvižduće dok radi. Gastarbajterski bluz. Nostalgija je jedna od mojih omiljenih tema.

torek, 23. februar 2010

季語 – Киго: "Безимени дан"













Безимени дан.
У село дође човјек,
никоме познат.

Ранко Павловић


Kigo: "Bezimeni dan"-proleće, običaji i praznici. Bezimeni dan [sinonimi: Načalni dan, Delnički dan, Gluvi dan, Vrbopuc] je jedan od dana tzv, bezimene sedmice (1997 je to bio četvrtak), sedmice pred Uskrs, tada kada vernici poste. U običajnom kalendaru ovako objašnjavaju ime: Mnogi narodi, pogotovo na nižem civilizaciskom stupnju, u sistemu svojih zabrana imaju imaju i vrlo strogu zabranu upotrebe odredjenih naziva, pogotovo ličnih imena, verujući da bi imenovanjem naneli zlo onome koga pominju. U ponekim narodima samo majka zna pravo ime svog deteta, verujući da ga tom tajnom štiti od mogućeg zla. S druge strane, u našem narodu se za neke zle sile, opaka bića, razne napasti i otrovne gmizavce upotrebljavaju posredni nazivi ili ublažena imena. Na primer: umesto đavo-onaj kusi, veštica-u kamen udarila, čuma-teta, zmija-nepomenica i sl. Tako, davno, vrlo davno, nije se ni pominjalo ime ove sedmice, koja je danas treća u uskršnjem postu i čiji je naziv "bezimena nedelja." Ovako bezimeno odredjenje ove sedmice upućuje na vrlo duboku starinu verovanja koja su se sačuvala u njenoj "bezimenosti". Bezimeni dan je sutučni ili srećni dan.
Iz ovog opisa saznajemo "nameru reči", što kažu Japanci za kigo, a nju je odlično osetio i pesnik-u njegovom haikuu se odvija cela drama "bezimenosti", igra borbe izmedju dobra i zla, straha i nade. Treba li se plašiti stranca ili u selo donosi sreću?
Jednostavan, ali odličan haiku zbog besprekorne upotrebe tehnike kigoa. Iz običajnog kalendara vidimo kako je narodni jezik slikovit, poetičan i funkcioniše na jednak način svojim metaforama kao i japanski.

季語 – Киго: "обрада врта"









Одлажем ашов.
Поветарац ми односи
знојаво тело.

Бојан Јовановић

Kigo: "ašov"-proleće, čovečiji život. Ašov je deo šire teme, kidai, "obrada vrta", koja je tipična prolećna delatnost. Pesmu, koja je vrlo poetična i slikovita, nije potrebno posebno komentarisati.


Обрада врта.
Међусобно причају
леђа у леђа.

Димитар Анакиев

Kigo: "obrada vrta"-proleće, čovečiji život. Na istu temu, moj haiku koji je proglašen za "haiku godine" 1999 u Frogpondu i dobio je i nagradu Tokijskog muzeja haiku literature.

У ситну земљу
мама скрива вешто
ситно семење.

Предраг Пешић-Шера

Kigo: "usitnjena zemlja"-proleće, čovečiji život. Ista tema, tri različita kigoa, tri različite priče.

ponedeljek, 22. februar 2010

季語 – Киго: "Дан заљубљених"









Дан заљубљених.
И мачак луталица
жељан љубави.

Дамир Јањалија


Kigo: "Dan zaljubljenih"-zima. Dan Sv. Valentina je jedan od najraširenijih međukulturnih praznika. "Valentinov dan" takodje ili "Valentinovo" se pada na 14. Februar po gregorijanskom kalendaru. Toga dana se obično iskazuje partnerska ljubav raznim poklonima. Damir ima čast da otvori novu temu u SHK. Pesnik, moreplovac, ovde upotrebljava metaforu mačka lutalice da izrazi svoje nade i očekivanja za dan kada verovatno svi usamljeni ljudi malo pate i tuguju videvši svet oko sebe koji se pokreće u iskazivanju ljubavi.

季語 – Киго: "месец"









Док месец вири
месечина је кришом
ушла у собу.

Зоран Додеровић


Kigo: "mesec"-jesen, nebo. Vrednost ove pesme je u njenoj poetskoj figuri: personifikaciji. Pesnik je bio sposoban da se za trenutak identifikuje sa mesecom tj. da postane mesec i zato njegov mesec ima čovečija svojtva: viri, šunja se. Taj haiku je dakle napisan potpuno po načelima objektivne skice" (kyokkan shasei) Takahame Kyoshija jer za Japance "objektivnost" nije ona zapadnjačkog tipa, koja nedozvoljava personifikacije smatrajući ih subjektivnim i zahtevajući goli "imažizam", već je to tradicionalna vrednost japanske kulture mističnog ujedinjenja sa prirodom. Već po tome kako Zapad i Istok dijametralno različito razumejo iste reči tj. sintagmu objektivna skica vidimo koliko su zidovi medju kulturama veliki i zapravo nepropusni. Evo kako Takahama Kyoshi sam opisuje tehniku kyokkan shasei (objektivna skica): Prvo skiciraš objekt posmatranja i približavaš mu se, zatim se poistovećuješ sa njim i konačno objekat dolazi k tebi. I tako su gornjoj pesmi pesnik i mesec pošli jedno drugome u susret.
Gledanje meseca je u Japanskoj kulturi povezano sa divljenjem i obožavanjem njegove lepote. U Kini, gde su pesnici zapravo izumili gledanje meseca, ovaj običaj ima sasvim drugo značenje iako je reč o srodnoj kulturi-pa ipak, čak izmedju Kineske i Japanske kulture, postoji kulturni zid. U Kini je mesec simbol nostalgije. O mesecu su obično pevali putnici koji su se nalazili daleko od svojih kuća; mesec ih je podsećao na najdraže koji su negde u daljini. Za primer dajem pesmu klasičnog kineskog pesnika Tu Fu-a (Du Fu) koji je bio Bašoov pesnički uzor.
Tu Fu je svoje poetske misli izrazio u klasićnom kineskom četvorostihu ćije-ći ((jueju, 絕句) za koga mnogi smatraju da je bio preteča haikua. I Tu Fuova pesma ima kigo mesec, ali izražava nostalgiju:


月夜

今夜鄜州月
閨中衹獨看
遙憐小兒女
未解憶長安
香霧雲鬟濕
清輝玉臂寒
何時倚虛幌
雙照淚痕乾

NA MESEČINI
Tu Fu ( 712-770)

Daleko u Fučou ona gleda mesečev sjaj,
Gleda ga sama sa prozora svoje sobe -
Naši dečak i devojčica, jadni sirotani,
Premali su da bi znali gde je Čang'an.

Prevod: Dimitar Anakiev©2008.

I evo još jedne ćije-ći koja tematizira nostalgiju preko meseca, autor je drugi poznati kineski klasik Li Po (Li Bai):

MISLI U TIHOJ NOĆI
Li Po ( 701-762)

Nad krevetom mi sjajni mesec sja,
Na tlu, mesečina, zaliča na inje;
Dignem glavu prema sjajnoj luni
A zatim, skrušeno, pomislim na dom

Prevod: Dimitar Anakiev©2008

I kad već pominjem kinesko pesništvo od koga su se Japanci učili: pre dve godine sam prevodio kinesku poezuju, pre svega ćije-ći - tu prastaru preteču haikua. Naravno kad čovek nešto prevodi onda ga to preuzme, identifikuje se sa tim i tako sam i sam napisao ne malo ćije-ćija, čitaocima nudim na čitanje jednog od najbližih:

SEDEĆI NA NAPLAVLJENOM PANJU
Dimitar Anakiev©2008

Pokraj nabujale reke sedim, sunce šljašti,
Neznajući da li sam samo ovde naplavina.
Moj nemir i nemir reke – dva nemira,
Tek pogled na daleke vrhove smiruje.

Evo i bloga pod nazivom "Hladna planina blog" gde sam deo tog "kineskog opusa" publikovao:

http://hladnaplanina.blogspot.com
d.a.

季語 – Киго: "бели плочник"














Плочник пред кућом
бео од просутог млека.
Жена у штиклама.

Небојша Симин

Kigo: "beli pločnik"-zima. Japanski pesnici kažu za kigo da je to reč sa odredjenom namerom. To je njihov poetski način da objasne psihološko delovanje kigoa na čitaoca koje kigo sugeriše prenoseči emociju i atmosveru godišnjeg doba. To da je kigo "reč sa namerom" i da deluje psihološki i na pesnika i na čitaoca se lepo vidi iz gornje pesme.
Iako se ne radi o pravoj klizavici, na pesnika je "beli pločnik" delovao kao opasnost i uplašio se za ženu u štiklama. Ova pesma je priča o njegovom strahu, priča o psihološkom delovanju sezonskih reči ("reči sa namerom") na pesnika i čitaoca. Pesma ima u drugom u trećem stihu po slog više ali s obzirom da je kigo tako uplašio pesnika ta nepravilnost forme se dobro slaže sa sadržajem same pesme.

nedelja, 21. februar 2010

季語 – Киго: "плодови"
















Свуда гроздови
шљиве и ораси
гласови и осмеси

Љиљана Ђуричић


Kigo: "plodovi"-jesen. Ova pesma i sa njom njena autorica učestvovali su u prvoj pesničkoj radionici kluba "Šiki" ("Četiri godišnja doba") održanu 28.oktobra 1993. u salonu Udruženja književnika Srbije. To je bio početak rada na učenju japanskog haikua u Srbiji. Mesečni susreti su održavali redovno po ugledu na japansku praksu takvih mentorskih radionica koje se zovu Kukai. Hiroši Jamasaki Vukelić koji je vodio beogradske Kukai-e ovako je komentarisao pesmu: Pesma sa tri "kigoa" (groždje, šljive i orah) slikovito prenosi atmosveru berićetne jeseni kojoj se vesele seljaci negde u Srbiji. Povećanjem broja slogova sa 5, 6 na 7, postiže se gradacija koja u poslednjem stihu od sedam slogova tj. dva više no po pravilu, dostiže kulminaciju u naglašavanju radosti. Sedam samoglasnika "i" predstavlja nit kojom se povezuju delovi ove pesme. U prevodu ove pesme na japanski korišćena su četiri samoglasnika "i".
U celini je sadržaj Kukaia je objavljen u Haiku novinama br.2/1994.

Haikui sa tri kigoa retko dobro uspevaju (gornja je izuzetak) jer ne ostaje mesta za čovečiji, humani, sadržaj, a haiku nije samo pesma o prirodi već povezuje čoveka i prirodu. Pošto se kod nas tehnika kigoa slabo poznaje, pesnici ne rade dovoljno a priroda se retko posmatra kroz prizmu godišnjih doba pesme sa tri kigoa kod nas nisu retke čak i kod najboljih pesnika. Na primer sledeća pesma Ljubomira Dragovića:

Kroz hladovinu,
po bosim nogama
žari kopriva.

Svaka od sledećih reči je kigo i označava leto: hladovina, bose noge, kopriva. Svako može da zamisli koliko prostora u pesmi bi dobio pesnik da je umesto 3 istosmerna kigoao koji tri puta uzastopno kažu: leto, leto, leto, upotrebio samo jedan-tako kao što je isti pesnik uradio u pesmi sa "prakljačom" koju sam pokazao u prethodnom postu. U haiku moramo reći i nešto o sebi, snovima, društvu, životu... a ne samo o prirodi i zato nam treba prostor koji je u haiku i tako tesan i nije za bacanje. Iz toga razloga je potrebno poznavati, proučavati i majstorski upotrebljavati tehniku "kigoa". U većini pesama nije potrebno tri puta spomenuti godišnje doba. Ljiljanina pesma je izuzetak jer govori o godišnjom dobu a istovremeno je uspela da utka i radost seljaka, dakle humani sadržaj nije izostao. U Ljubomirovoj pesmi sa tri letnja kigoa humani sadržaj nedostaje-sem toga što smo saznali da se je opekao na koprivi.

季語 – Киго: "пракљача"









Све је то у сну
моје уморне мајке.
Лупа пракљача.

Љубомир Драговић



Kigo: "prakljača"-leto. Evo šta internetni Vujaklija kaže za prakljaču: Prakljača deo kompleta uz rifljaču. Prakljača je drvena pločasto odeljana motka (bat) koja je služila za ispiranje veša udaranjem a koji je prethodno prošao tretman rifljačom (rebrasti komad lima ili drveta o koji se veš tare). Radnja se obavljala po pravilu u plićim delovima reka, dok bi izvođačica radova ‚‚zagazila vodu Ribnicu‚‚.
Hronična upala jajnika bi usledila već kod ‚‚treće mašine veša‚‚.
Mašina veša = merna jedinica za prljav veš.

Ljubomirova pesma je na svaki način izuzetna. Ne samo zbog uvodjenja u SHK jednog arhaičnog kigoa i zbog etnoloških vrednosti, već je njen pesnički domet zaista sam vrh naše haiku poezije. U ovoj pesmi se vidi zašto je dobro u pesmi imati samo jedan kigo, a ne dva. Zato što na mesto drugog kigoa dolazi čovečiji sadržaj i baš zbog dubine tog čovečijeg sadržaja koji je našao mesto u haikuu je izuzetnost ove pesme. Takve pesme pišu majstori haikua.

季語 – Киго: "гербер"










Главном улицом
корак ми убрзава
букет гербера.

Саша Важић


Kigo: "gerber"-leto. Gerber nalazimo tokom cele godine ali ova biljka iz porodice suncokreta koja je rodjaka i bele rade svojom toplim jarkim bojama sugeriše leto. Na jednom ruskom sajtu našao sam da je zovu i "sunčani cvet", tamo kažu: Гербера очень любит солнечный цвет, dakle "gerber je omiljeni na sunce nalik cvet". Engleska wikipedija navodi da je po popularnost gerber peti cvet, odmah iza ruže, karanfila,hrizanteme i lala. U nauci i umetnosti se gerber uzima za predstavnika svih cvetova, i kada deca crtaju cvet on je vrlo nalik na gerber.
Pesnikinja u gornjem haikuu vrlo lepo superponira letnju, veselu emociju buketa gerbera sa žurbom i nervozom jer očito hrli u susret nečemu važnom, nečemu ka čemu se dolazi glavnim ulicama. Buket gerbera je tu zbog toga i on, preuzimajući na sebe ulogu dogadja samog, požurava pesnikinjin korak. Pridev "glavna" ulica je izuzetno dobro nadjen.

季語 – Киго: "сламнати шешир"

















Сламнати шешир
на дно баре одбачен
заклон за жабe.

Милан Драговић


Kigo: "slamnati šešir"-leto. Lep, lagan, šarmantan - pravi letnji haiku. Ovaj haiku ima takodje drugi kigo i to je žaba, koji je kigo za proleće. Žaba zato napušta funkciju lokalnog kiga i postaje univerzalni simbol. U ovoj pesmi žaba pesmi daje veseo i šaljiv ton. Ovde vidimo važnost atributa slamnati koji je inače zimsku temu kapa pretvorio u letnju temu.

季語 – Киго: "путник"




Путник намерник.
О чакшире дед отре
прашњаве руке.

Саша Важић




Kigo: "putnik", putovanje je letnja tema. Pesma ima i drugi, istosmerni, kigo: "prašnjave ruke" ali taj kigo ovde preuzima svojstvo univerzalnog simbola: ruke su prašnjave, treba ih umiti, očistiti za doček gosta. Pesnikinja koristi fraze iz narodnog jezika što ovom haikuu daje vrlo specifičan poetski karakter; naročito je fraza putnik namernik svojevrstni kulturni stereotip jako važan za našu kulturu i ima mitološku dimenziju. Tu mitološku dimenziju dobro opisuje tekst koga sam našao na internetu: Ljudi nisu mnogo putovali u davna vremena, a kako su poceli da obilaze i udaljene krajeve, gost je prestao da bude retka pojava, ali gostoprimstvo ostade kao obicaj do danasnjih dana.Putnici namernici su smatrani za bozanska bica. Domacin se trudio da ugadjanjem stekne njihovu naklonost i da im se umili. Gosti su docekivani najbolje sto se moglo, jer ukazanim gostoprimstvom se mozda mogla zadobiti bozanska zastita koju je stranac namernik mogao podariti kuci u koju je dobrodosao.Putnik-stranac je zlim pogledom mogao da urekne kucu. Trebalo je umilostiviti i skrenuti zao pogled, izneti pred gosta sve najbolje i isponiti mu svaku zelju. Mit o bozanskom gostu ostavio nam je obicaj gostoprimstva kao obavezu, a strah da putnik-stranac zlim okom ne urekne pogledom kucu, odavno je nestao. Nije na odmet posluziti vino iz sarene boce. Uz vodu i slatko dobro je ponuditi prenociste i dobrodoslicu bez pitanja i obaveza da se nesto dobije za uzvrat.
Srecan put i dodjite nam opet ako vas put nanese ovuda!

Zbog mitološkog konteksta smatram ovu pesmu neprevedovom na engleski tj. reči se mogu prevesti ali one ne prenose isti kontekst, mitologiju i poetski senzibilitet. Medju kulturama su zidovi, i da bi neko iz druge kulture ne shvatio, nego samo naslutio njenu poetičnost morao bi prevodilac u fusnoti preneti celi gornji tekst.
Mitološki kontekst reči putnik potvrdjuje i odlična pesma Dejana Bogojeviča:

vraćam se--
moja senka je
putnim postanjem

medjutim, da bi ušla u SHK ona zahteva izvesno preuredjenje, pre svega ritma. Predlažem verziju:

Putnik postanjem
moja senka postaje
na putu kući.

Ukoliko autor prihvati preuredjenu verziju, uvrstio bih je takodje u SHK kao ilustraciju letnje teme putnik. Ova pesma putovanje prikazuje putovanje na veoma dubok i metafizičan način.

sobota, 20. februar 2010

季語 – Киго: "цвет бурјанa"

















Заспала буба
А бели цветић бурјана
Њише њезин сан

Славко Седлар


Poetičnost ove Sedlarove pesme skriva se u personifikaciji u kojoj buba sanja zahvaljujući pesničkoj identifikaciji sa zaspalom bubom. Pesma ima dva istosmerna kigoa, oba označavaju leto: buba i cvet burjana, ali je cvet burjana konkretniji i važniji.
Kigo: "cvet burjana"-leto. Burjan je vrsta zove/bezga i cveta leti. Drugo ime je "aptika". Negde ga zovu "smrdljiva bezga" ali je cvet beo i lep, a plod bobičast. Listovi mu u jesen pocrvene kao krv. U alternativnoj i narodnoj medicini je važan lek:
Aptika burjan (latinski: Sambucus ebulus L.) je višegodišnja biljka sa snažnim diuretičnim i antiseptičnim dejstvom, koje je i klinički ispitano. Pored toga, preparati načinjeni od aptike snižavaju krvni pritisak.

Izvršena bakteriološka istraživanja pokazala su da ekstrakti iz ove biljke deluju jako antimikrobno prema velikom broju patogenih organizama, a specijalno na one koji su otporni na savrmene hemioterapije (citostatike). To su urinoinfekcije: Pseudomonas aeruginosa, B. subtilis, B. mesentericus, E. coli, Str. fecium i dr.

Delovi biljke koji se koriste u lečenju su:

* koren (Radix Ebuli)
* cvet (Flores Ebuli)
* plod (Fructus Ebuli)

Empirijski podaci iz narodne medicine ukazuju na izuzetno jake pozitivne efekte pri upotrebi Sambucusa u lečenju tuberkuloze, hemoroida, bubrežnih oboljenja i oboljenja mokraćnih puteva, reumatskih tegoba i sprečavanju razvoja malignih tumora.

季語 – Киго: "Београдски маратон"














Пожурио пуж:
Београдски маратон
почиње у пет.

Раде Дацић

Kigo: "Beogradski maraton" ima 7 slogova i to je maksimalna dužina koju kigo može da ima. Većina kigoa ima dužinu 2,3,4 ili 5 slogova, redje 6 a 7 je još redji slučaj.
Gornji haiku ima dva kigoa: letnji je "puž" i prolećni "beogradski maraton". U takvim slučajevima koji nisu retki ni u japanskom haiku odredjuje se glavni kigo dok drugi kigo gubi svojstvo sezonske reči i postaje univerzalni simbol koji govori nešto u ime pesnikovo. U ovom slučaju pesnik Rade Dacić izgleda u pužu vidi sebe. Glavni kigo dakle odredjuje lokalnu atmosveru godišnjeg doba. Na sajtu "Beogradskog maratona" ove godine se može pročitati sledeća informacija o toj manifestaciji:
U nedelju, 18. aprila 2010. godine, održaće se 23. Beogradski Banca Intesa maraton, najveća i najmasovnija sportska manifestacija u našoj zemlji koja je, odlukom Skupštine grada Beograda, proglašena za događaj od posebnog značaja za grad Beograd.

Beogradski maraton u sebi sadrži Trku zadovoljstva na 5 km, polumaraton i maraton. Po mnogim ocenama to je najveći sportski i promotivni događaj koji se tradicionalno održava u našoj zemlji. Kao jedinstvena celina, Dečiji maraton i Beogradski maraton, početkom svakog proleća, privlače veliki deo domaće medijske pažnje.

季語 – Киго: "Деда Сечко"



Ova renesansna slika koja se zove "februar" prikazuje dva pastira u Engleskoj i govori o tome da je kod njih to vreme za početak ispaše.


Хладним рукама
поново нас загрли
тај Дедa Сечко.

Димитар Анакиев


Ideja za ovu pesmu se je rodila već ranije, prilikom više sukcesivnih zapažanja da stari ljudi, starci, na koje sam nailazio ne žele da umru nipokoju cenu. Čovek bi pomislio: čovek izživi svoj vek pa onda ravnodušno gleda na smrt. Medjutim, nije tako, i ljudi se često grčevito drže života čak i u nedostojnim okolnostima po život-okolnostima u kojima su poniženi, osakaćeni i zanemareni. Sličan motiv ima japanska priča "Balada o Narajami" gde jedna starica lako ide u smrt a njen komšija se otima do granice komičnog.
Japanski haiku klasik Kyoshi Takahama(1874-1959), sin samuraja, je dve godine pred smrt sa prezirom gledao na smrt, i razgovor o smrti, izražen kroz haiku, je za njega bio "letnja svežina"- osveženje. U godini u kojoj je umro, zapisao je takodje haiku o smrti, ali sa manje ravnodušnosti. Evo oba haikua:


Sa prijateljem
popričasmo o smrti;
letnja svežina.
(1957)

Kyoshi Takahama /prevod: Dimitar Anakiev/


Prolećna gora;
na smrt da mislim ne bih
ali uzalud.
(1959)

Kyoshi Takahama /Prevod: Dimitar Anakiev/


Narodna imena meseca
kod Južnih Slovena su vrlo slikovita i pesnički inspirativna. "Deda Sečko" (februar) i Baba Marta koje pominje običajni kalendar su žive pesničke slike koje prosto već iz sebe govore kao poezija. Gornja pesma recimo bazira na pesonifikaciji koju je ponudilo ime samo. Reč je o poeziji koju je narod stvorio i kao takva čeka u zatvorenoj škrinji da je haiku pesnici nadju, otvore i upotrebe. Na isti način funkcioniše japanski haiku: koristi poetsku snagu kolektiviteta. Ako odbacimo svoje narodno nasledje onda nismo dostojni pesničke vokacije. Jednostavnost japanskog haikua posledica je već u rečima date i od pesnika preuzete slikovitosti i poetičnosti anonimnog narodnog genija. To je ono što Zapad ne može da kopira, a to je ono što mi imamo.
Za poredjenje dajem imena meseci kod Srba, Bugara, Hrvata i Slovenaca:

SRPSKA NARODNA IMENA ZA MESECE:
1.Koložeg, Sečenj
2.Sečko, Ljuti Sečko
3.Suhi, Derikoža
4.Lažitrava, Berezozol
5.Cvetanj, Traven
6.Trešnjar, Iztok
7.Žetvar, Červen
8.Gumnik
9.Rujen, Grozdober
10.Listopad, Šumopad
11.Gruden, Studen
12.Koledar, Studen

BUGARSKA NARODNA IMENA ZA MESECA:
1.Koložeg, Prosinec, Veliki Sečko
2.Sečko
3.Suh
4.Brjazok (mnogocvetni)
5.Treven
6.Iztok, Červenik (crveni mesec)
7.Žetar, Srpen
8.Orač
9.Ruj (plodovi)
10.Listopad
11.Gruden
12.Studen

HRVATSKA NARODNA IMENA ZA MESECE:
1.Sječanj
2.Veljača
3.Ožujak (varljivi)
4.Travanj
5.Svibanj (pupoljci)
6.Lipanj (cvetaju lipe)
7.Srpanj
8.Kolovoz
9.Rujan
10.Listopad
11.Studeni
12.Prosinac

SLOVENAČKA NARODNA IMENA ZA MESECE:
1.Prosinec
2.Svečan
3.Sušec
4.Mali traven
5.Veliki traven
6.Rožnik (cvetni)
7.Mali srpan
8.Veliki srpan
9.Kimavec
10.Vinotok
11.Listopad
12.Gruden

Očito je popularnost haikua na Balkanu u izvesnoj meri posledica i naše narodne kulture koja još uvek nije potpuno asimilovana od strane duhovnih zavojevača, kako je to slučaj na Zapadu.
Sva ova i propratna imena imaju kigo potencijal, istovremeno su gotove poetske slike. Upotrebljavajući ova imena naš pesnik je u potpuno istom položaju kao japanski pesnik i tako može razumeti kako funkcioniše japanski haiku.
Američki pesnici su sa istom namerom pokušali oživeti nazive meseci indijanskih plemena ali budući da su jezički nesrodna, taj pokušaj je propao.

季語 – Киго: „Преображење“




PREOBRAŽENJE je tema Srpskog haiku kalendara koja označava početak jeseni. Dakle to je podsekcija br. 5 OBIČAJI i PRAZNICI u rubrici JESEN. Obično se pada 19/20 avgusta. U Običajnom kalendaru za Preobraženje piše: Po narodnom tumačenju, na Preobraženje se preobražuju i gora i voda - lišće počinje da žuti a voda da zahladjuje. Po hrišćanskoj mitologiji je to praznik Hristovog preobraženja koja čuva spomin na božansku slavu Isusovu i njegovu nadu da očuva veru u spasenje.
U SHK dve pesme ilustruju ovu temu:


Отац премину,
до земље сад сам први.
Преображење.

Димитар Анакиев



Pesma govori o ličnom, duhovnom preobraženju zbog očeve smrti kroz prizmu preobraženja prirode.

petek, 19. februar 2010

季語 - Киго: "шајкача"




U Kamesan Haiku blogu sam objavio dva posta SHK posvećena zimskoj temi: KAPA. Teme u japanskom saijiki-ju se zovu kidai i one imaju puno reči koje ih ilustruju. Te reči, koje konkretizuju temu, širi ili zajednički pojam - kidai, te reči zovu se kigo.
U ovom postu objavljujem dakle celu podsekciju ZIMA/ŽIVOT/KAPA u kojoj su tri kigoa:
kačket, šešir i šajkača.



Потајно пробах
мајсторов качкет–још ми
главу покрива.

Димитар Анакиев


У трамвају
шешири старих дама
не журе никуд.

Мома Димић


Стара шајкача–
на седој глави скрила
прохујали век.

Милоје Радовић


Moj i Momin haiku sam već komentarisao u postovima od jula 2008 na Kamesan Haiku blogu: http://kamesanhaikublog.blogspot.com a ovde ću reći samo da sam bio oduševljen kad sam našao "šajkaču" i još u tako dobrom stanju: čista forma 5,7,5 i dobro poetsko ostvarenje. Verovatno je time tema "kapa" u SHK zatvorena, bar za prvo izdanje, ili ako već sada ne dobijem neke nove izuzetno kvalitetne pesme na tu temu.

季語 - Kиго: „босиљак“



Ovako piše hrvatska Wikipedija o bosiljku: Bosiljak (lat. ocimum basilicum) od grčkog basileus - kraljevski je začinska biljka iz porodice usnatica.
Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate od juna do septembra. Na 2,5mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom.
Po krišćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka.
Srpska Wikipedija dodaje: Босиљак се набере, сложи у букет, увеже се у струку и осуши. Такав се чува преко целе године и износи са када свештеник свети водицу да њиме кропи укућане. Босиљак и његов пријатни мирис симболизују благодат Духа Светога.
U Engleskog Wikipediji saznajemo da bosiljak (eng. "Basil") ima mitološka svojstva u skoro svim narodima, ali različita: Italijanima je simbol ljubavi, Grcima mržnje. Sve pravoslavne crkve ga vezuju za Sv. Duha i koriste pri spravljanju svete vode.
Dodajmo da u jugoistočnoj Srbiji, na granici sa Bugarskom, postoji grad Bosilegrad (na srpskom: Bosiljgrad).


Очева мајка
стављала је у недра
стручак босиљка.

Врбислава Старовић


Nije sporno da fraza "cvet bosiljka" ili "bosiljak cveta" bude kigo (季語) za leto, jer bosiljak celo leto provede u cvetu.
Medjutim, teže je sezonski opredeliti samu reč "bosiljak". Čini mi se da postoje dve opcije: jedna je poštovati hrišćansku tradiciju i opredeliti pomen bosiljka kao biljke koja ima vidan udeo u hrišćanskoj ceremoniji ujesen, ili ignorisati hrišćanstvo i njegovu mitologiju i odnositi se prema bosiljku kao začinu ("bazilika", uglavnom. U tom slučaju bi ušao u sekciju "cela godina".
Molim sve čitaoce i pesnike koji imaju konkretne predloge u vezi bosiljka da mi pišu. Možda negde postoje važni običaji za koje ja ne znam a mogu opredeliti bosiljak na taj ili drugačiji način.
Postoji i "divlji bosiljak": Дивљи босиљак (горка метвица, верем трава, марулка), лат. Calamintha officinalis, је вишегодишња зељаста биљка из породице уснатица (Lamiaceae). Према Флори Европе правилнији стручни назив ове биљке је Calamintha nepeta, иако је претходни (C. officinalis) одомаћен у литератури на српском језику. I njegovo sezonsko lociranje je potrebno zato dobrodošlo vaše znanje, predlozi i sugestije.

季語 - Kиго: „кокошке носе“




Danas je sa jugom počela zimska kiša i sneg počinje da kopni. Medjutim, moja zabrinutost zbog kulturnih borbi koje se odvijaju u tzv. "medjunarodnom haiku" tj. haiku na engleskom jeziku ne prestaje. Te brige imaju za pozadinu moje lično poznastvo sa većinom aktera "medjunarodnog haiku" i baš zbog toga nemogu da se pomirim sa zakonima džunge u kojima jači nameće svoje modele ponašanja po automatizmu a pritom propoveda "anti-ratni stav" i demokratska pravila. Licemerje današnjeg sveta je zabrinjavajuće.
U toku mojih teških misli slučajno čujem razgovor seljaka iz koga saznam da je otoplilo već toliko da su kokoške počele da nose jaja ponovo-kad su niske temperature kokoške ne nose. Ovaj kigo sam odmah upotrebio da napišem pesmu, koja spaja moje trenutno stanje sa stanjem godišnjih doba. Kokoške i ja, spojeni haikuem:


Велико поље
културне борбе: опет
носе кокошке.

Димитар Анакиев

Kиго: „кокошке носе“

Pesmu sam posvetio mojim američkim prijateljima: prvo sam bio zamoljen da napišem tekst o stanju demokratije u medjunarodnom haiku, a pošto su tekst dobili-ćute.
Evo zato i te posvete, haiku sam preveo u skoro tačnih engleskih 5,7,5 i poslao dragim prijateljima preko okeana kao poetski komentar kulturne politike u haiku.


for Tom and Jim

A big field of
cultural struggle: hens
are laying eggs again.

Dimitar Anakiev

četrtek, 18. februar 2010

ВЕЖБАНКА бр. 2



Dimitar Anakiev
ČITANJE BEZ OSTATKA (2)

Broj 24 Haiku novina dobio sam istovremeno sa zbornikom „Svetski haiku 2010“ koga uredjuje japanski pesnik Banja Nacuiši. Dobro sam proučio obe publikacije i ne mogu sakriti zadovoljstvo činjenicom da su Haiku novine za klasu bolja publikacija. Čak i ako zaboravimo da su Haiku novine konceptualno mnogo šire od tzv. „svetskog haiku“ (eseji, japanski tradicionalni haiku, temat itd.) i usresredimo se samo na poredjenje srpskog i „svetskog“ haikua – odgovorno tvrdim, da je srpski haiku publikovan u Haiku novinama na mnogo višem nivou od „svetskog haikua“.
Haiku novine objavljuju pesme oko 70 autora koji haiku pišu na srpskom i još oko 40 autora iz sveta, a „svetski haiku“ donosi haikue 57 autora iz sveta, pod istim uslovima kao i Haiku novine: najviše 3 haikua po autora. Haiku novine su dakle i kvantititavno opsežnije, a što je pogotova važno: kvalitet srpskog haiku pesništva je veći od kvaliteta poezije „svetskog haiku“.
To potvrdjuje da je put strateškog povezivanja srpskog haikua sa tradicionalnim japanskih haikuom koju je izabrala redakcija Haiku novina ispravna. Globalni kapitalizam stalno izbacuje neke nove vrste haikua i mnogi se povode za modama, ali haiku može da napreduje samo kao literatura koja tematizuje prirodu i piše se i živi u svom jeziku.
I ovom broju Haiku novina nalazim veliki broj haiku koje uzimam za Srpski haiku rečnik. Idem redom počev od pesmama u kojima je „kigo“ (sezonska reč) jasan:


dunuo vetar-- (5)
promrdale ribice (7)
na suncobranu (5)

Dragan J. Ristić

Kigo: „suncobran“-leto. Dragan umesto uobičajnog gramatičkog pisanja izabira formu pisanja modernu u engleskom jeziku. Medjutim ova pesma je napisana u tačnih 5,7, 5 slogova, sadrži vrlo igrivu i poetičnu sliku i možemo reći da je ova pesma prava mala majstorija napisana u stilu japanskog modernog klasika Jamagući Seišija. Seši je bio poznat po kreiranju kigoa iz simbola prirode u proizvodima iz humanog sveta: raznih crteža, etiketa, artikala itd. Baš kao što Dragan upotrebljava ribice sa suncobrana. One su veštačke ali ih je pesnik oživeo.

Duboka noć- (4)
Na prozor mi kuca (6)
Ledena grana. (5)

Verica Živković

Kigo: „ledena grana“-zima. Verica u ovom haiku kroz pesonifikaciju grane izražava dubok poetski trenutak. Postoji izvesna slogovna nepravilnost a ona uvek govori da pesma može naći još bolji i još jači izraz. Vredi se potruditi kada u rukama imamo jak poetski doživljaj. Evo jednog mojeg predloga:

Ponoć je prošla. (5)
Na prozor mi zakuca (7)
ledena grana. (5)

Čini mi se da fraza u 5 slogova „ponoć je prošla“ još bolje ističe doživljaj od fraze od 4 sloga: „Duboka noć“. Ponoć je mitološka granica posle koje se dogadjaju čudne stvari. To je već sterotip koga poznajemo iz bajki ali i iz narodne kniževnosti. Posle ponoći izlaze vampiri itd. Dakle kad kažemo „Ponoć je prošla“ već pripremamo čitaoca na ledeno kucanje. Kao što film iskorišćava razne stereotipe, to isto radi i haiku, svaka umetnost. Takodje „zakuca“ svojom privremenošču posle koje opet nastaje turobna tišina dosta bolje deluje od kontinuiranog prezenta „kuca“. Haiku u engleskom jeziku upotrebljava samo prezent i zbog stalne izloženosti engleskom to dosta negativno utiče na nas jer polako gubimo finese svojeg jezika. Engleski haiku recimo nikad ne upotrebljava aorist a po mom iskustvu aurist je vrlo upotrebljiv u srpskom haiku, možda čak i više od prezenta. Ako se Verica slaže ja bih uzeo ovu drugu veziju sa Srpski haiku kalendar.

Prosjak zagleda (5)
novčić, čas sa jedne, čas (7)
sa druge strane. (5)

Momčilo Antić

Kigo: „prosjak“-zima. Prosjaka leti ni ne primetimo, medjutim zimi je prosjak dramatična slika. Formu sam neznatno popravio utoliko što sam rečcu „čas“ sa početka trećeg stiha na kraj tećeg.
Ova pesma je dobra „objektivna skica“ koja donosi istinit trenutak prosjaka.

Jedna uz drugu (5)
naslonjene sablje dve vojske (9)
-sajam antikviteta (7)

Svetlana Stanković

Kigo: „sajam“-leto. Svetlana je uhvatila izuzetno dobru i originalnu sliku, medjutim zapis sadrži čak 21 slog. Čini se da je reč „neslonjene“ potpuno suvišna. U haiku se retko može doslovno upotrebiti govorni jezik, treba se naučiti gutati reči i služiti se elipsom kao ključnom tehnikom.
Menjutim, sa samo malo truda ovaj haiku se može zapisati vrlo efektno i tačno, predlažem sledeću verziju:

Jedna uz drugu (5)
sablje dve vojske—sajam (7)
antikviteta. (5)

Ako mi Svetlana dozvoli, zainteresovan sam da drugu verziju uvrstim u SHK.

Koliko dugo (5)
još samo let leptira (7)
seća na tebe. (5)

Laslo Tot

Kigo: „leptir“-leto. Ovaj haiku povezuje humani sadržaj, sećanje na nekoga, sa prirodom, leptirom. Upravo to je suština haikua: povezivanje čoveka sa prirodom. Formalno sam popravio samo to što sam izbacio rečcu „li“ -ostatak govorne fraze, iz prvog stiha.

Devojačke oči (6)
Nad bunarom dubokim (7)
Sjaje u vodi (5)

Zorica Knežević

Kigo: „bunar“--leto. Dobar haiku i prilično tačno zapisan, ali može i još tačnije. Šest slogova u prvom stihu alarmiraju da nešto nije u redu. Tačna fraza bi bila „oči devojke“. Mala popravka ali vrlo bitna jer se težište, akcenat i zvuk celog haikua menjaju:

Oči devojke (5)
nad bunarom dubokim: (7)
sjaje u vodi (5)

Deluje kao „cepidlačenje“ ali nije. Pročitajte više puta („dok ne otpadne zub“) prvu i drugu verziju i osetićete razliku.

Skupljam lišće (4)
sa groba mog oca-- (6)
vetar sa susednog. (6)

Branislav Đordjević

Kigo: „opalo lišće“-jesen. Haiku doživljaj je vrlo lep, uporedjujući sebe sa vetrom pesnik se ujedinjuje sa prirodom. Medjutim, nepravilan ritam pokazuje nepreciznost u izrazu. Predlažem, sledeću varijantu:

Očev grob čistim (5)
od listova—susedov (7)
grob vetar čisti. (5)

To je sad skladan izraz. Ako mi Branislav dozvoli, uvrstio bi drugu verziju ovog haikua u SHK takodje.

Na vejavici (5)
prolazi Sneško Belić-- (7)
pozdravljamo se. (5)

Dragan J. Ristić

Kigo: „Sneško Belić“. Neposredan doživljaj sa pesonifikacijom (najčešćom stilskom figurom u srpskom i japanskom haiku, dok je engleski haiku zabranjuje!). Ovaj haiku nam otkriva dečiju dušu autora, takvu kakvu mora imati haiku pesnik. Forma skladna, izraz živ i rečit.

Očeva majka (5)
stavljala je u nedra (7)
stručak bosiljka. (5)

Vrbislava Starović-Slobodanova

Kigo: „bosiljak“. Odličan haiku vredan i zbog upotrebe prošlog vremena. U ovoj eri prevlade engleskog haikua koji nas sa svih strana zasipa njihovim pravilima po kojima je prezent neophodan lepo je videti da naši pesnici pišu svojom a ne tudjom glavom. Haiku ima i etnološku vrednost. Forma je idealna.

Uspori vjetre- (5)
ovaj oblačić liči (7)
na nježno janje (5)

Živko Vujić

Kigo: „janje“-proleće. Vrlo poetično poredjenje i odlično napisan haiku.

Letnje popodne-- (5)
starica posmatra svoju senku (10)
na zidu oronule kuće (9)

Tomislav Ž. Vujić

Kigo: „letnje popodne“. Slika ovog haikua je vrlo originalna, sadrži izuzetne estetske kvalitete. Medjutim, ima previše informacija, što se vidi po broju slogova: čak 24. Pesnik mora da izabere koje informacije su mu bitne. Nudim ovde dve verzije:

Letnje popodne-- (5)
na zidu stare kuće (7)
babina senka (5)

ili

Letnje popodne-- (5)
na oronulom zidu (7)
babina senka (5)

Obe verzije mi se čine dobre, svaka na svoj način: „na zidu stare kuće“ ima vrlo lep ritam, „na oronulom zidu“ je možda originalniji izraz. Ipak je čini mi se kadar stare kuće širi i zato bolji od „oronulog zida“ jer je tu posmatrač malo bliže objektu posmatranja i zato malo manje vidi, sužava se prostor imaginaciji. Dakle, ja bih voleo drugu verziju (a ne treću) da uvrstim u SHK ako mi autor dozvoli.

Blatnjavim putem (5)
za pogrebnom povorkom (7)
stope sve dublje (5)

Jovanka Božić

Kigo: „blatnjav put“-jesen. Dobar haiku i dobra, idealno nadjena forma.

Crveni suton. (5)
Iznad krovova kruže (7)
slepi miševi. (5)

Borivoje Sekulić

Kigo: „slepi miševi“-leto. Takodje, dobar haiku, objektivna skica, forma precizna.

Raž na vetru (4)
leluja se levo desno-- (8)
sunce je zlati. (5)

Dušan M. Adski

Kigo: „raž“. Vrlo lepa slika u Dušanovom prepoznatljivom pastoralnom stilu. Forma je nepravilna ali ima 17 slogova, i zato prihvatljiva, verovatno je čak i tačna. Pokušao sam da nadjem drugačiji izraz ali nisam uspeo.

Kroz gole krošnje (5)
i prazna ptičja gnezda- (7)
ćarlija vetar. (5)

Danica Bakić

Kigo: „gole krošnje“. Tačan zapis i dobar haiku.

Crkvena porta. (5)
Devojče gurka loknu (7)
pod prazirni šal. (5)

Rajna Begović

Kigo: „šal“. Vrlo lepo pronadjen i tačno skiciran trenutak iz svakodnevnog života. Upotreba „kigoa“ majstorska.


niotkuda pahuljica-- (8)
praznina čini moju tugu (9)
još dubljom. (3)

Jasminka Nadaškić Đorđević

Kigo: „pahuljica“. Ispovedni trenutak ovog haikua je lepo uklopljen u „meteorološku situaciju“.
Medjutim, forma je haotična, Jasminka za koju znam da vlada vrlo dobro formom 5,7,5 u ovoj pesmi odustaje od oblikovanja. Čini mi se da je reć „praznina“ suvišna i čak i kontraproduktiva jer pre toga imamo sliku praznine sa jednom pahuljom. Predlažem sledeći oblik ove pesme:

Ta pahuljica (5)
niotkuda—još dublja (7)
je moja tuga. (5)

Takav oblik haikua se čini vrlo jednostavan i tačan-odgovara istini pesme. Ako se Jasminka slaže sa ovom verzijom uzeo bih je za SHK.

U šoping centru (5)
jasno čujem proplanke (7)
Jelove gore. (5)

Dušan Vidaković

Kigo: „Jelova gora“-leto. Odlično spojen savremeni kapitalistički trend sa prirodom. Dušan je jedan od doslednih pesnika haiku forme i njegov je izraz i ovde vrlo tačan.

Je li ta tvoja toga (7)
zavesa izmedju ovog (9)
i onog sveta. (5)

Svetomir Đurbabić

Kigo: „toga“-leto. Vrlo inventivan kigo, istorijski. Povezivanje dva sveta isto vrlo poetično. Medjutim slogova je previše, Sveta je zaboravio da kod pisanja haikua treba poneku reč i progutati. Ako se autor slaže ja bih ovu pesmu uzeo za SHK u sledećem obliku:

Izmedju ovog
i onog sveta: toga
kao zavesa.

I ovom bloku i pesma Miodraga Džunića:

Kučka u grmu- (5)
pokislo telo štiti (7)
psiće na sisi. (5)

Miodrag Džunić

Kigo: „psići na sisi“. Vrlo naturalistički haiku sa temom materinstva.


Nastavljam sa primerima dobrih haikua koji imaju tačnu formu ali kubure sa jasnoćom godišnjih doba tj. kigoem.

Magleno jutro--
trpim tužne sirene
slepih brodova.

Milan Ilić

Odlična i poetski vrlo duboka Milanova pesma ali „kigo“ nije jasan. Postoje dve mogućnosti, prva i verovatno principijalna je tretitrati pesmu kao „letnju“ ako uzmemo reć „brod“ kao kigo za leto. Znamo da je pesma sa Dunava, ali Srbija nema more i zato je možda opravdano uzeti reč „brod“ za kigo u istom košu kao „plaža“, itd. Druga mogućnost je opredeliti godišnje doba sa „jutarnjom maglom“ ali to je teže jer jutra sa maglom su tipika i jeseni i proleća.

Niz šoferšajbnu
brojim nestvarne staze
kišnih kapljica.

Dara Trifović

Vrlo tačna forma u koju je pesnikinja uspela da smesti i jednu stranu reč, što nije jednostavno! Možda je cena ulaza te šoferšajbne u pesmu ta, da nije ostalo mesta za sezonsku asocijaciju. U svakom slučaju reč je o vrlo dobroj pesmi koju kišne kapljice smeštaju u prirodni ambijent. Vredi razmišljati dalje o ovom haikuu jer je njegova pesnička vrednost nesumljiva.

Kroz polja
drugog putokaza nema
osim moje senke

Ljiljana Marković

Ljiljanina pesma je prikazuje vredno poetsko opažanje. Formalna nepravilnost je manje sporna od nedovoljno tačno lociranog godišnjeg doba. Naši pesnici ne razmišljaju o tome, ali trebalo bi jer sezonske asocijacije pune pesmu atmosverom i obogaćuju značenje. U ovoj pesmi je reč „polje“ nedovoljno odredjeno. Može biti „pusto polje“ i označavati zimu, isto i „svenulo polje. Može biti opet „cvetno polje“ i označavati leto....itd. Ako je ovo zadnje, možda je tačan oblik pesme:

Kroz cvetna polja
ne nalazim putokaz--
vodi me senka

Medjutim, mogući su mnogobrojni oblici.
I dve pesme Aleksandra Ševe, vrlo tačne po obliku ali sa dupliranjem sezonskih reči:

Jesenje veče.
Iz svakog ćoška vreba
po jedan pauk.

Aleksandar Ševo

kigo1=“jesenje veče“-jesen
kigo2=“pauk“-leto

Veče na plaži.
Muziku iz kafane
nadjača cvrčak.

Aleksandar Ševo

Kigo1=“plaža“-leto
Kigo2=“cvrčak“-jesen

Situacija sa duplim kigoima je moguća, i tada odredjujemo koji kigo je glavni a koji sporedni. Nominalna oznaka godišnjeg doba ima prednost, tako „jesenje veče“ postaje lokalni kigo koji označava godišnje doba, a pauk prestaje da bude kigo i dobija značenje univerzalnog simbola.
Takvih situacija ima i u japanskom haiku, nisu nepravilne iako se izbegavaju. A izbegavaju se zbog toga jer drugi kigo zauzima mesto u pesmi koje treba da pripadne čoveku, dakle humanom sadržaju pesme. I ako već čoveka izbacujemo iz pesme onda taj drugi kigo mora preuzeti funkciju univerzalnog simbola i govoriti i u čovečije ime. Tako bi pauk u prvoj pesmi bio oznaka neke opasnosti, dok cvrčak u drugoj pesmi preuzima na sebe značenje umetnosti.

Ovo predugo pročitavanje HN br. 24 bi moglo biti još i duže, izvinjavam se svima čije pesme nisam pomenuo a zavredjuju pažnju. Namera mi je bila dotaknuti se reprezentativnih primera od kojih svi možemo da učimo. Na kraju, završiću poredjenje izmedju svetskog i srpskog haikua, započetog na početku ovog teksta, svima nama poznatom pričom o tri krojača. Jedan je stavio tablu na radnji: „najbolji krojač na svetu“, drugi je stavio „najbolji krojač u gradu“ a treći „najbolji krojač u ovoj ulici“. I najbolje je radio. Isto je i sa haiku: pored svih svetskih čuda pa i svetstskog haiku najbolji haiku se piše u ovoj ulici. Politika lokalnog, nacionalnog haikua je jedina koja daje poezije vredne rezultate. A o tome sam se uverio i u Japanu gledajući lokalnu praksu Hoshinage Fumia.

ВЕЖБАНКА бр. 1


ВЕЖБАНКА бр. 1


PROČITAVANJE HAIKU NOVINA br.23 (2)


Nešto o prevodima japanskih haikua. Svaka prevedena pesma sadrži u sebi dve bitne informacije: jedna je o sadržina a druga o formi. Kada čitaocu predajemo na čitanje pesmu, odgovornost je prevodioca kakvu informaciju će posredovati. U primeru naše prevodilačke prakse u Haiku novinama očito je da se premalo ili nimalo ne vodi računa o formi japanskog ( ili bilo kojeg drugog haikua ). Verujem da je ovo ozbiljan problem jer se čitaocu daje pogrešna informacija i tako ga navodimo na odredjenu praksu. Treba medjutim reći da je u japanskom haikuu gotovo nemoguće naći pesmu koja nije zapisana u 5,7,5 slogova. I ako japanskom pesniku date svoju pesmu za koju mu kažete da je haiku, on će je prevesti u 5,7,5 čak i ako dobije samo tri reči sa recimo ukupno 7 slogova. Dakle za japance je haiku 5,7,5 i nikako drugačije. I pesme modernih haikuista ( koje predvodi Tohta Kaneko ) pisane su u 5,7,5.

Dakle, naši prevodi. S obzirom sa sam u ranijim postovima ovog bloga pesme Hošinage Fumia već objavio u 5,7,5 slogova, ovde ću se pozabaviti oblikovanjem Meiđi pesnika koje je prevodio Dragan Ristić.


kočijaš

kaže nešto konju:

hladno noću


Jel' to kočijaš

došapnu svojem konju:

hladno je noću

Meisetcu ( 1847-1926 )


Anglosaksaksonski haikuisti praktikuju pisanje stihova malim slovim da bi time istakli svoje shvatanje da haiku nije pesma, već je takoreći stvarnost sama. Medjutim haiku je pesma i nema nikakvih razloga da se ne piše gramatički tačno i u originalnoj formi ? Ko nama daje pravo da nepoštujemo japonski način pisanja ? Odakle ta bahatost, samovolja i nepoštovanje. Ako ih ne poštujemo zašto ih onda prevodimo ?


hladna zimska kiša-

niko niša ne govori

u usidrenom brodu


Ledena kiša.

U brodiću na molu

putnici ćute.

Seisei ( 1869-1937 )


Ovde treba reći dve stvari: japinske kigo fraze imaju takvo obilje nijansi da je to nemoguće doslovno prevoditi: umesto toga treba kigoe podesiti našim izrazima i formi. I drugo: Anglosaksonski haiku je poseban žanr, o tome treba uvek misliti kada se prevodi iz engleskog. Baš kao što je i „svetski haiku“ ban'ye Natsuishia poseban žanr koji se jasno razlikuje od japanskog haikua.


vedar dan-

u duši mi i srcu

opada lišće


Razvedrilo se.

U duši mi i srcu

opada lišće.

Suiha ( 1872-1946 )

Zašto ne gramatička pravilnost i pravilan broj slogova ? Sa tako malo truda.


držeči kišobran

starac

kalemi drvo


Kalemi drvo

starac, sakrivši se

ispod kišobrana.

Šihoda ( 1873 )


Ovde je sa novim prevodom ne samo popravljena nepoetičnost prethodnog prevoda već i slika jasnija: starac se sakrio pod kišobran i kao da kriomice kalemi ( krišom od Boga ? ) to je poenta pesme koje se iz prvog prevoda ne vidi. Drugo, „držati kišobran“ ne znači baš ništa. Kišobran se može držati kao štap za podupiranje, može se držati pod miškom i još na sto dtugih načina – u toj frazi nema potrebnog značenja.


Jesenje veče -

reših

da se ne ženim


Jesenje veče.

Neću se ženiti

evo odlučih.

Tojođo ( 1878-1954 )


Popravljena ne samo poetičnost, već je i značenje pojačano. Pesnik očito donosi životnu odluku, to je njemu kosmički veliki čin, a ne neka „krišom izrečena“, mucava, misao.


Iz udaljenog seoceta

festivalska muzika -

kiša zaklanja mesec


Zvuci vašara

u dalekom selu–mesec

sakrila kiša.

Ocuđi ( 1881-1920 )


U prvoj verziji uprkos obilja detalja smisao ostaje nejasan. Glavna pitanja koja pesnik i prepovodioc haikua mora da postavi pred sebe su: Šta je tema ove pesme ? i Drugo: šta je ovde kigo ? Bez odgovora na ta dva pitanja haiku je skoro nemoguće dobro prevesti. A onda, prvo uobličiti kigo frazom iz svog jezika. Ovde je kigo očito „festival“ znači letnji kigo. Medjutim „festival“ je OK za engleski, kod nas je to vašar. Drugo, deminutiv seoce nije u skladu sa činjenicom da se tamo održavaju festivali tj. vašari. Već samo po tome vidi se odredjeno otsustvo realizma u prevodu a zato što se prevodilac trudi ostati veran engleskim rečima koje prevodi umesto da rekreira doživljaj u sebi i pokuša da ga zamisli i dokuči. I sad šta je tema ove pesme ? Tj. šta je pesnik hteo da kaže ?

Tema je „dve daljine“. Tj. pesnik želi reći da mu je vašar predaleko da bi u njemu uživao a takođe i kiša mu uskraćuje drugo zadovoljstvo: gledanje meseca. Čuvena horizontalna crtica koja kod Amerikanaca zamenjuje celu gramatiku, ovde je gramatički našla svoje pravo mesto u sredini drugog stiha.


na večernjem nebu

poredjale se grane-

miholjsko leto

ovaj haiku ne mogu da prepevam jer ga ne razumem, ne znaš šta je tema tj- šta pesnik želeo da kaže.


cepanka za ogrev-

iver zajedno sa

zaostalim snegom


Ložim cepankom.

I zaostali se sneg

uz iver na'šo.

Šaćiku ( 1872-1913 )


Ovde samo mala promena reda u stihovima i reformulacija. „Cepanka za ogrev“ je vrlo nepoetičan kigo. Treba engleske fraze temeljito preurediti i pretvoriti u srpske.


ližem sladoled -

postavljam sebi pitanja

odgovarajući na njih


Ližem sladoled,

postavljam pitanja

i odgovaram.

Rogecu ( 1873-1928 )


Letnja tema „sladoleda“ omogućava prevod koji potencira lakoću i igrivost leta.


prodavaćica cveća

ide ulicom Širakava

ispod prve duge

Šimei ( 1850-1917 )


Upotreba vlastite imenice čini mogućnosti prevoda ograničenim i ovaj je dosta dobar.


koji će od ovih listova

prvi otpasti ?

pita vetar


Koji listovi

će sad prvo otpasti ?

Pita se vetar.

Soseki ( 1867-1916 )


Ovom prevodu je nedostajala samo volja po oblikovanju.


kad žanju

kasni pirinač

evo ti planinskog vetra


Otpoče žetva

kasnog pirinča. Dunu

planinski vetar.

Dakotsu ( 1885-1962 )


I ovde je nedostajala samo volja ( ili vreme ) za oblikovanje.

izlazi da sretne

posetioca koji stoji

kod zadnje hrizanteme


Posetiocu

kod zadnje hrizanteme

pođe u susret

Fusei ( 1884-1979)


Isto – volja ili vreme ( i vrlo malo umeća tj. osećaja ) nedostaju


proleće se bliži kraju

cvetovi otpadaju

u bašti bez trešanja


i ovaj haiku Takešija nije dovoljno jasan